AUTOPORTRET SA ANĐELOM I ĐAVLOM



Ovo je moj prvi ozbiljan i promišljen rad (napravljen je od gipsa) i napravio sam ga na drugoj godini akademije. Zar nije to istina da nam u uho konstantno šapuću dobro i zlo? Umijeće je prepoznati koji je glas dobar i to pogotovo kada imaš 18 godina. Sjećam se da su mi na kraju godine profesori stavili bez pitanja oznaku kako su rad izabrali za fundus akademije, i to samo moju glavu, a anđeo i đavo im kao ne trebaju. Sramota! Zar takvi ljudi koji tako percipiraju moj rad mogu nekog nešto naučiti. Nikada im nisam dao svoju glavu!